Problem umjetnosti kolektiva – slučaj Zemlja

Projekt “Problem umjetnosti kolektiva – slučaj Zemlja” istražuje Udruženje umjetnika Zemlja (1929. – 1935.) kao jedan od prvih primjera organiziranog i programatski usmjerenog okupljanja umjetnika na ovim prostorima. Javnosti se predstavio kroz niz od tri izložbe (BAZA, Zagreb, 2016; Pula, A-Festival, Pula, 2017; Galerija Krsto Hegedušić, Petrinja, 2018), a zaokružen je istoimenim izdanjem 2019. godine.

Ovom kolektivnom umjetničkom pothvatu prišle smo secirajući širi društveno-politički kontekst međuratnog perioda. Historizacija ‘slučaja Zemlja’ nametnula je u prvom redu u dosadašnjim narativima zanemareno pitanje veza članova Udruženja s društvenim pokretima onoga vremena. Zanimalo nas je kako su umjetnici razumijevali društvenu funkciju svoje prakse, ali i kako je heteronomna kritika autonomije umjetnosti rezonirala unutar samog udruženja te u širem umjetničkom polju.

Iako nas gotovo čitavo stoljeće dijeli od kolektivnog zemljaškog djelovanja i traganja za odgovorom na pitanje što je to lijeva umjetnost, umjetnost stvarana kolektivno i namijenjena za kolektiv, ta su pitanja aktualna i danas. To ne znači da je ovaj historijski primjer moguće poput recepta preslikati na suvremenu situaciju, već da je potrebno otvoriti prostor za novu historizaciju Zemljine umjetničke prakse.

Njemačka zaklada Hans und Lea Grundig je 2019. istraživačkom timu (Ivana Hanaček, Ana Kutleša, Vesna Vuković) dodijelila nagradu za najbolji projekt u kategoriji povijest umjetnosti/medijacija.