Prisutnost i odjeci ruske scenografije

U knjizi se objašnjava rast i konačna fizionomija ruske glazbeno-scenske likovne umjetnosti na početku 20. st., odnosno scenografije i kostimografije primijenjene u opernom i baletnom stvaralaštvu te njene uloge u preobražaju europskih scensko-likovnih ideja tog vremena. Uz to je pojašnjeno značenje dolaska trupe Margarite Froman 1921. godine u Zagreb, događaja kojim je zagrebačka scena doživjela kvalitativan skok od provincijske baletne scene do pozornice europskog profila. Prisutnost ruskih umjetnika donosi i afirmaciju ruskog i uopće slavenskog repertoara, što je potaklo i domaće glazbeno-scensko stvaralaštvo.

Kulturne tokove na europskom tlu, pa i u Zagrebu, nakon prvoga svjetskog rata karakteriziraju otvorenost i dinamičnost. Jednim dijelom imaju u tome zasluga i ruski umjetnici koji su nakon oktobarske revolucije emigrirali u zemlje Srednje i Zapadne Europe. I dolazak ruskih umjetnika – emigranata u Beograd, Zagreb i Ljubljanu uzrokovao j , napose u kazališnom životu, velike promjene, koje su sve te tri scene čvršće vezale uz europska kulturna strujanja. Skupina kazališnih umjetnika, oformljena oko bivše prvakinje baleta moskovskoga Boljšog teatra Margarite Froman, nije donijela odlučujuće promjene samo plesnoj umjetnosti nego i scenografiji i kostimografiji, apliciranima na sva tri osnovna oblika kazališnoga izražavanja (drama, opera, balet). Od jednog dotada efemernoga, pragmatičnoga scenskog rada, gotovo odjednom scenografska i kostimografska ostvarenja izrastaju u likovna ostvarenja trajne vrijednosti. No sva ta dostignuća, naravno, čine samo jedan od segmenata općeg preobražaja kazališne kulture u ovom gradu. Na drugoj strani, promjene u pristupu kazališnim izvedbama neće se moći tretirati izvan općih tokova u razvoju umjetničkog izražavanja u početku dvadesetih godina ovog stoljeća. Pa iako u kontekstu scenografskih inovacija Pavel Froman i Vasilij Uljaniščev, sami za sebe, nisu kao likovni kreatori nikad dosegli artistički domet recimo jednog Ljube Babića, njihova je neosporna zasluga što su u dijelu naših likovnih radnika koji su stvarali na području scenografije ucijepili nov odnos prema njoj.

(iz uvoda)