Rječnik zagrebačkoga govora, 2. dopunjeno izdanje

Rječnik zagrebačkoga govora nastao je kao rezultat autorovog zanimanja za mjesni govor, ne samo zagrebački, nego općenito onaj stariji koji pomalo nestaje iz sjećanja. Rječnik sadrži 4000 riječi zagrebačkog urbanog govora koje su se nekad rabile ili se još rabe i  svrha mu je oteti ih od zaborava. Zanimljivo je da u zagrebačkom govoru za istu hrvatsku riječ nailazimo na ravnopravnu uporabu posuđenica iz različitih jezika. Pa tako, osim većine germanizama, rječnik sadrži i nemali broj hungarizama, talijanizama, turcizama pa i poneki rusizam, albanizam, latizam, jidiš te riječi preuzete iz francuskoga i češkoga jezika. Gdje je to bilo moguće, uz odgovarajuće natuknice uvrštene su poveznice s nazivima nekih zagrebačkih kvartova, nekadašnjih plesnjaka, plesnih škola, trgova, lokala, poznatih zgrada i sl.
Rječnik sadrži i zastarjele riječi, neke od njih se više ne rabe, jer predmeti koje su označavale više ne postoje, a isto se odnosi i na pojedina zanimanja. Neke od stranih posuđenica ušle su u korpus standardnog hrvatskog jezika pa autor podsjeća iz kojeg su jezika preuzete, a to vrijedi i za internacionalizme. Riječi iz žargona sadržane u rječniku tiču se određenih skupina govornika (učenici, studenti, obrtnici, tehničari, inženjeri, glazbenici). Uz natuknice su navedeni rod, vrsta riječi, glagolski oblik, katkad množina i deminutiv, odrednica te značenje na odgovarajućem jeziku, uz možebitni frazeološki ili vezani izraz, prikladnu naznaku, poslovicu, izreku i sl.