Itaka koja traje

Knjiga profesora Grge Gamulina predstavlja svezak temeljnih studija posvećenih značajnim modernim i suvremenim kiparima. Nastala usporedno s povijesnom sintezom istog fenomena („Hrvatsko kiparstvo XIX i XX stoljeća“), ona znači analitičku konkretizaciju i monografsku prezentaciju niza važnih osobnosti, u rasponima od nemimoilaznoga Meštrovića, preko Bezeredija i Radovanija, Kantocijeve i Abramove, Ružića i Džamonje, pa preko mlađih poput Babića i Vulasa, Kipovca i Petrića, Drinkovića i Kovačića, ne zazirući ni od neškolovanih, „naivnih“ ali originalnih stvaralaca. Gamulinov pristup podrazumijeva povijesno tumačenje (morfološko „portretiranje“) obrađivanih opusa, ali i teorijsko situiranje razmatranih pojava u kontekst domaće tradicije, čak konstituiranje specifične autohtone ukorijenjenosti – simbolizirane pojmom Itake (kojoj bi se, dakle, trebalo trajno vraćati).