BUDUĆNOST JE OVDJE

Distopijski film je žanr koji se može svrstati u znanstvenu fantastiku, ali unatoč tome dijeli neke karakteristike s »realizmom«. To se prije svega odnosi na njegov potencijal društvene kritike, budući da svi distopijski filmovi zapravo ne projiciraju neku daleku budućnost, nego se u većini slučajeva izravno ili neizravno referiraju na sadašnji svijet.
Srećko Horvat se u svojem dosadašnjem spisateljskom radu uvelike bavio fenomenom distopije, a ponudio je i mogući pristup distopijskom filmu. Kao što pokazuje knjiga Protiv političke korektnosti, ili pak poglavlje u njegovoj knjizi Znakovi postmodernog grada usredotočeno upravo na odnos distopijskoga filma i arhitekture, ovdje nije riječ o tradicionalnom filmološkom pristupu, nego prije o semiološkoj i filozofskoj analizi koja nerijetko ide »iza« filmova samih.
Na hrvatskom području filmologije i srodnih znanstvenih disciplina dosad još uvijek ne postoji obuhvatni pogled na žanr distopijskog filma. Štoviše, takve studije ne postoje ni u inozemstvu, pa je u tom smislu Horvatova knjiga prvi korak ka bavljenju filmovima koji, osim o artističkim, mogu progovoriti i o nekim temeljnim pitanjima društva u kojem živimo.