Ovo nije lula

Kada u Riječima i stvarima ispisuje rečenicu: Jezik i slika su nesvodivi jedno nadrugo: uzalud je ponavljati što se vidi jer ono nikada ne prebiva u onome što se kaže, Foucault kao da je prepisuje iz eseja Ovo nije lula koji će nekoliko godina poslije napisati o istoimenoj slici Renéa Magrittea. U toj čuvenoj Magritteovoj slici Foucault pronalazi ishodište problema kojim se zapravo bavio cijeli svoj život: odnosom svijeta stvari i svijeta znakova. Nakon niza provokativnih teza o povijesnoj prepletenosti slikarstva i pisma, Foucault se suočava s paradoksalnim, gotovo tajnovitim puknućem u središtu prikazivanja. Što na slici lule i u tekstu koji je niječe zapravo nije lula? Slika lule, riječ “lula“ ili naprosto njihova višesmjerna objedinjenost? U ovom Foucaultovom eseju Magritteovo slikarstvo postaje prostorom razumijevanja moderne kulture u kojoj utjecaj ideje prikazivanja slabi pred najezdom simuliranih modela bez dubine i jednoznačnog smisla.