Moderna arhitektura kao kulturna baština Dubrovnika

Određenjem kontekstualnog okvira arhitekture 20.stoljeća na području Dubrovnika i analizom arhitektonskih djela koja su evidentirana kao kulturna baština na području grada Dubrovnika iskazana je njena tipološka raznolikost i pluralitet izričaja koji je čine specifičnom i jedinstvenom u odnosu na prethodna razdoblja.
U kontekstu promišljanja uloge arhitekture 20. stoljeća i njene korelacije kao kulturne baštine, kao i njenog odnosa prema naslijeđenom prostoru tj. povijesnim urbanim sredinama, kritički je preispitan odnos postojećih teoretskih stajališta na području Europe i Amerike koja se tiču arhitekture i kulturne baštine 20.stoljeća, i njene zaštite. Ukazano je na ključnu ulogu interpretacije i prezentacije u valorizaciji/revalorizaciji baštine 20.stoljeća u Dubrovniku, ali i šire na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Glavne dileme i kontradikcije koje definicija moderne kulturne baštine uvodi ujedno predstavljaju odgovor na pitanje koje je značenje i uloga kulturne baštine 20.stoljeća i koje vrijednosti ona donosi u prostor, kakav je njezin odnos prema tradiciji, te zbog čega je njeno očuvanje bitno. Istraživanje i uvođenje proširenog koncepta moderne baštine koji uključuje nove «tipove» i nove teme, postavlja pitanje integracije u suvremeni život kao i odnosa konzervacije nasuprot kreaciji.